MATRIX - što je to?
To je čista informacija, matrica, prvobitni program, nepregledna praznina apsolutnog, univerzalnog, kolektivnog uma čovječanstva kao velikog nemanifestiranog potencijala vječnoga sada u kome je sve sadržano i iz kojega se sve manifestira. To je savijest, Kozmička svijest, Božji um u koji uranjamo tek kada izgubimo ego i kada doživimo prosvjetljenje. Ako ga želite razumjeti, i razumjeti svoju vezu sa njime, onda pročitajte do kojih saznanja su došla tajna znanstvena istraživanja sposobnosti vidovitosti što je ustvari čitanje informacija koje su sve upisane u njemu, u raznim registratorima poznatim pod nazivom Akaša kronika. Razumite tako da ništa što je skriveno ne može biti ne otkriveno:
Prema našim saznanjima ovakav materijal nikada se nije pojavio nigdje prije.
Iskoristite ga.
Upozorenje: Ovaj materijal se treba polako čitati!
Gospodin O'Donnell je osnivač Akadenije Vidovitosti bio je instruktor za vidovitost (mentalnu špijunažu) jedne zapadne obavještajne agencije. Kroz proučavanje i praksu došao je do mnogih saznanja i ona su dugo bili velika državna tajna. Konačno je odlučio ove informacije učiniti dostupnima javnosti.
Kako bi pojedinac uspješno razvio vidovitost, mora djelovati na razini uma gdje će koristiti Theta moždane valove koji osciliraju frekvencijom između 4 i 5 Hz. Psihoneurolozi to područje nazivaju duboka Theta razina uma.
Duboka Theta razina nalazi se na granici s Delta razinom uma (tišina uma – razina dubokog sna bez snova) gdje ljudski moždani valovi osciliraju frekvencijom između 1 i 4 Hz.
Kako se vidovitošću može očitavati matricu koja se nalazi na Delta razini uma (dubokog sna bez snova) ostalo je do sada jedna od najtajanstvenijih nerješenih zagonetki moderne znanosti. Čovjek sve dalje i dalje istražuje granice prirodnog svijeta i prostora. Ali, još uvijek, čak trećinu svog života potroši na sazrijevanje. Postoji dobar razlog za to: Budući da je izgubio Svijest na Delta razini, znanstvenici su zaključili da većina misaonih procesa nestaju kad se spava (osim za relativno kratko vrijeme sna, za koji su uloženi najveći istraživački napori). Budući da nitko nikada nije objasnio iskustva dok je u Delta stanju, time je zaključeno da se stvarno ništa nije niti dešavalo. Istraživanjima vidovitosti u Europi došlo se do drugačijih zaključaka.
Dali netko potpuno budan i aktivan može imati sposobnost vidovitosti kada moždani valovi potpuno budnog čovjeka djeluju na razini koja se zove Beta i osciliraju, uglavnom frekvencijom između 14 i 30 Hz? Gama valovi osciliraju frekvencijom između 30 i 60 Hz iznad koje se prelazi u područje histerije. Kada se um umiruje (kao kod sanjarenja, kontemplacije, meditacije ili gledanja filma) isključuje utjecaje iz vanjskog, materijalnog svijeta i ulazi u jedno, više fokusirano stanje koje je još uvijek dovoljno prošireno stanje svijesti u kojem moždani valovi imaju frekvenciju između 7 i 12 Hz i nazivaju se Alpha valovi. Kada se um opušta još više, ulazi u regiju koja se naziva Theta.
Beta razini odgovara fokus koncentracije odvojenosti od vanjskog svijeta dok Alfa i Theta razina odgovaraju više interno fokusiranom, samoreflektirajućem stanju.
Svako ljudsko biće doživljava Theta razinu svake noći u kratkotrajnom trenutku silaska uma u san sa Beta razine (budnog stanja) do Delta razine (duboki san gdje su moždani valovi manji od 4 Hz jer brzo prolazi kroz Alpha i Theta stanje. Tada ulazi u duboku razinu sna gdje je svijest o sebi potpuno izgubljena i gdje se ne pojavljuju čak ni snovi. Kod sanjanja je potreban osjećaj sebstva i um se mora uzdiči natrag do Theta ili Alpha stanja.)
Delta je tajanstvena razina Univerzalnog uma. To je razina na kojoj se svijest proširuje, postaje neodvojena od apsolutnog uma i djeluje izvan granica linearnog vremena/prostora. To je razina jednog.
I vrijeme i prostor postoje samo unutar Univerzalnog uma. Univerzalni um nije odvojem od nas, a mi se ne odvajamo od njega, samo ga u budnom stanju nismo svijesni. Budući da se sve povezuje kroz misao, misao je jedina stvarnost koja može premostiti prostor i vrijeme.
Univerzalni um nas stalno stvara i mi smo ustvari njegova manifestacija.
Ego (osjećaj odvojenosti) protivi se takvim pojmovima i ima strahove za pojam jednosti. Stoga i nalazi sigurnost u pojmu mnogi. Zato strahuje od smrti i želi produžiti život kao percepciju pojedinih odvojenosti što je duže moguće pa čak taj strah projektirati u svoje razumjevanje tkz. zagrobnog života. Jači ego daje veču potrebu razlikovanja jednih od drugih i teži ostati u materijalnom svijetu, odvojen od apsolutnog.
Svatko želi biti netko (odvojen), izgleda da nitko ne želi shvatiti da je jedno sa svime.
Kada djeluje na razini Delta (u snu, kod anestezije, pri određenim patološkim stanjima kao što su epileptički napadi), svijest uma se mijenja i od osjećaja različitosti ima osjećaj sebstva, a ego (svijest o sebi) koji je tada zaboravljen, širi se i želi postati sve i posvudašnji. U trenutku prije povratka u svijesno izgubilo se nesvjesno te se samo ponavljaju iskustva prethodnih razina na kojima je moguća odvojenost, a to su razine Theta, Alpha i Beta.
Snimljeno EKG-om, ritam otkucaja ljudskog srca pokazuje vibracijske uzorke koji se kreču između 1 i 4 otkucaja u sekundi, frekvencije poput moždanih Delta valova.
Sanjanje pri spavanju povezano je sa snažnim pomicanjem očnih jabučica (REM faza spavanja). Snovi se obično događaju na Alpha i Theta razini, kada se u um osobe koja spava vraća osjećaj sebe i tada pod utjecajem i informacijama koje dolaze izvan područja linearnog vremena/prostora (Delta – univerzalni um) i sjećanja vezanih za Beta, budnu razinu svijesti (materijalni svijet) – dolazi do stvaranja zajedničkke slike.
U stvarnosti, to je Alpha razina sna, ali, dali je zrcalna slika Alphe jedna razina budnosti? Oboje su međusobno povezane i izražavaju sebe kroz slične moždane valove. Samo duboko Theta stanje ono je koje može komunicirati sa Delta razinom. To je točka sučeljavanja.
Alpha, Theta i Delta (spavanje) definirane su kao ''izmjenjena stanja svijesti'', za razliku od Beta, koja se smatra za potpuno svijesno stanje. Oni se tako nazivaju jer je potrebno promijeniti nečije stanje svijesti iz potpuno budnog Beta stanja, u stanja spavanja: Alpha, Theta i Delta, koja su sve progresivna stanja proširene svijesti, a time su i manje podložni vibracijskim smetnjama iz biološkog mozga.
Beta je tkz. Svjesna razina uma. Alpha i Theta oblikuju podsvjesne regije operacija uma, a Delta je nesvjesno područje aktivnosti misli uronjenih u apsolutno. Ta stanja čine spektar operacija uma.
Mala djeca do sedme godine funkcioniraju uglavnom na Theta, Alpha i delta razini uma, kao i životinje. Odrasli ljudi rade uglavnom na Beta razini.
Dok je ego (svijest o sebi) prisutan i isti je u Beta, Alpha ili Theta stanju, sve razine uma rade odjednom. Samo je koncentracija više na jednoj razini nego na drugoj i stoga se prikazuje više obrazaca moždanih valova koji se odnose na onu razinu uma na koju je pojedinac usredotočen. Ipak, uvijek su prisutni svi uzorci i to je definiranje života. To je spektar koji nestaje samo kada nastupi smrt.
Ukratko: Kada se um usredotočuje na vanjske odvojene percepcije i materijalni svijet, to je razina Beta. Kada se um usredotočuje i sve koncentrira na sebe i svoje samozamišljene unutrašnje procese, onda se penje u svijesti od Alpha do Theta, te konačno Delta.
Ne može se napraviti preskog od Beta razine uma prema Delta razini (univerzalni um) bez primanja prvih osjetilnih misli i podataka kroz sučelje na Alpha i Theta razinama. Iako nitko toga ne može biti svijestan jer je njegova povečana svijest koncentrirana na razini Beta (pune svijesti), misao teče tako što se širi prema dolje ili se ograničava i usmjerava u suprotnim smjerovima s ritmovima moždanih valova.
Frekvencije prve vibracijske razine uma obrnuto su usmjerene s električke vibracije na razini biološkog mozga. Više vibracije razine uma su sinonimi za višu razinu svijesti, tj. Za međusobne povezanosti. Ove vibracije se mogu razumjeti u točnom sučelju s Delta razinom. Ipak, one uvijek postoje.
Električnu aktivnost valova ljudskog mozga najviših i najnižih frekvencija napona koji se pojavljuju, zabilježeni su u Delta ritmu (50 – 350 mikrovolti, pri frekvenciji od 1 – 4 Hz), koja se javlja uglavnom tijekom spavanja i bez stanja svijesti. Delta valovi samo probijaju vanjski sloj mozga u velikoj količini i učestalosti tijekom razdoblja kortikalnog odmora, kao što je dubok san. Njihove žarišne i vrlo česte prisutnosti u bilo kojem drugom trenutku ukazuju na patološki proces, uglavnom zbog ozljeda mozga (nedostatak filtriranja). Biološko porijeklo Delta valova potpuno je nepoznato, upučuje na činjenicu da dolaze iz najdubljih slojeva mozga vezanih za pinealnu žlijezdu koja se ponaša kao međudimenzionalna antena.
Theta su valovi nižeg napona i više frekvencije (4 – 8 Hz) i pokazuju se u svim regijama vanjske ljuske ljudskog mozga koja se naziva cerebralni korteks, na neorganizirani način i u tragovima. Theta valovi vjerojatno potječu iz vrlo dubokog unutarnjeg područja mozga koje se naziva hipokampus. Životinje, osim primata, pokazuju vrlo veliku i stalno organiziranu proizvodnju Theta valova koji se lako bilježe na vanjskoj razini njihove moždane kore.
Beta su valovi još nižeg napona i brže vibrirajučih stopa (10 – 20 mikrovolti pri 14 – 30 Hz)
Prema vibracijskoj shemi mozga čini se, na temlju matematičkih konstrukcija periodičnih valova (Fourierova transformacija), da ako je veći napon i sporiji valovi, Theta su uvod u proizvodnju manjih i bržih vibracija, ili laićki rečeno: Delta vjerovatno potječe Theta koja potječe Alpha a ona Beta.
EEG ili bilo koje drugo snimanje biološke aktivnosti (neurotransmiteri, PET skeniranje) je praćenje električke aktivnosti mozga koji su u korelaciji s izrazima procesa misli ili razine uma. Ovi električni fenomeni nisu ni izvor uma, pa čak ni dio svojih stvarnih mehanizama. Ostala, do sada ne priznata polja: svijetlosti/misaona vlakna/optičke niti, djeluju u okviru bioračunala mozga i uključeni su u kodiranje i obradu informacija. Ova polja su potpuno nepoznata i neotkrivena od strane moderne znanosti, a najviše nepoznanica je u obradi podataka dobivenih od samog izvora misli, iz Delta razine.
U sisavaca i mnogih drugih vrsta, mozak je glavno sučelje obrade između stvarnosti, misli i senzorne percepcije materije.
Mozak je sjedište osjetilnih ulaznio/izlaznih definicija i oblikovanja naše percepcije stvarnosti prostora/vremena. Vizualna, slušna, mirisna, taktilna i druge senzorne percepcije potječu od njega.
Osjetilna iskustva su koherentna i subjektivna. Život, kao percepcija linearnog vremena/prostora uzročne je stvarnosti, ali je sve ipak velika iluzija stvorena od strane naših osjetila.
Stvarnost koja je naša senzorna percepcija prostora/vremena, gledana kroz naša osjetila, u svakog je pojedinca jedinstvena. Naša osjetila određuju naše stanje i definiraju naše potrebe. Dakle, ne možemo izbjeći služiti se njima.
Kada sva osjetila nestanu, život završava. Prostorno/vremenska dimenzija stvarnosti tada je preko i više se ne može razumjeti razumom.
Sve individualne misli koje djeluju u prostorno/vremenskom kontinuumu su različite kako bi veliki izazov koji zovemo život, bio zanimljiv.
Izazov života upravo je u tim nadolazećim ostvarenjima i modifikacijama ponašanja, koje će nam on, nadamo se i donjeti. To je zadaća naših osjetila prema materijalnom, pojavnom svijetu. Osjetila povezuju misli s vanjskom stvarnosti prostora/vremena, dok misao, sama po sebi, za njega nije vezana.
Fiziologija je nedavno procjenila da ako bi čovječanstvo htjelo koristiti sva svoja znanja i resurse da izgradi utopijsko računalo koje će pokušati parirati podvizima ljudskog uma, da bi ono trebalo biti veličine barem našeg planeta pa čak i onda, nitko ga nebi znao programirati.
Ima se dojam, da su sadašnje široko prihvačene znanstvene ideje postavljene tako da bi se namjerno krivo shvatile i ta misao je prisutna kao epifenomen na računalu, kao i biokemijske reakcije mozga i to s gotovo neupitnim pseudovjerskim žarom. U isto vrijeme, čovječanstvo ne može prihvatiti kao neprimjereno gotovo instinktivno uvjerenje da će svaki ljudski subjekt koji će prekoračiti prag ''smrti'' (definira se kao trenutak kad mozak umre) postati čudesno pretvoren u inteligentni ''duhovni entitet'' s obradom misli ili da opća inteligencija ili ''Stvoritelj'' postoji kao onaj koji ''dopušta svijest'' bez korištenja biološkog materijala ''mozga''. Ovaj paradoks čak se čini vrijedan ispitivanja, ili samo, razmišljajući provociranja.
U sadašnjim klasičnim studijama, britanski neurolog John Lorber otkrio je da su mnogi pojedinci koji su tijekom djetinjstva preživjeli stanje koje se zove hidrocefalus, gdje mozak postaje ispunjen cerebrospinalnim likvorom koji uništava najveći dio moždanih struktura, živjeli sa potpuno normalnim kognitivnim i intelektualnim sposobnostima. Lorber se u jednom slučaju proslavio, našavši na Sheffield University, Velika Britanija, mladog studenta koji je imao veličinu lubanje veču od normalne. Nakon što je taj student podvrgnut ispitivanju s CAT (Kompijuterska Axial Tomografija), utvrđeno je da ta osoba (bez da se prethodno znalo njegovo stanje) bio gotovo bez mozga. Prostori njegove lubanje bili su ispunjeni cerebrospinalnom tekućinom i samo tanka membrana neurona, oko 1 mm debela, bila je podstava površine njegove lubanja, i ništa drugo! Ipak, ovaj je student imao potpuno normalno kognitivno, funkcionalno i senzorsko ponašanje! Zašto je sklop mozak/um toliko ukorjenjen mit u znanstvenim krugovima unatoč mnogim dokazima u suprotno. Srodan je mit o elektronima koji čine čvrstu materiju iako ih niti jednog nitko nikada nije vidio.
U klasičnom ''racionalnom'' znanstvenom gledištu, ''sjajna'' teza je da cijeli svemir odjednom izvire iz apsolutnog ništavila, te da se mnogo milijardi godina kasnije, neobično pojavila inteligencija kao i da se stijena pretvorila u meso i počelo je razmišljanje. Čudna RNA/DNA kodiranja i replikacije ne poznaju pojam Kreacija namjere! To znači da Svemir samo čeka čuda našeg nezasitno znatiželjnog upita, čuvajući nas kao dijete u ogradici od ''nesvjesnog'' prirodnog svijeta.
S druge strane, stari ''iracionalni'' Spirito-metafizički pogled drži da je Svemir namjerno stvorila Misleća Bit beskrajne inteligencije i strahovitu Mudrost, koju mi ne možemo sasvim shvatiti ni stvarno razumjeti, makar je vezana na sve nas. Ovaj prikaz nailazi na probleme ''progresivno'', za većinu je naizgled ''staromodan'' a često i manipuliran od mnogih strana.
Mozak nije potreban za sve kako bi se funkcioniralo. Mozak je ograničen samo na obradu podataka iz materijalnog svijeta dobivenog od osjetila, mehanizmom kodiranja i filtriranja. Misli potječu iz quantuma izvora svih MISAONIH MOGUĆNOSTI. Pri tome treba imati na umu da svaki fizički organ ima i svoga nevidljivog, psihičkog, energetskog dvojnika s kojim se prožima i kojim je uronjen u taj quantum.
Glavni način kako ljudi percipiraju misli je da potjeću iz područja koje se nalazi u glavi jer se svi osjetilni centri nalaze tamo. Tek kada se svi biološki i senzorni podatci utišaju (najčešće meditacijom) i kada se um proširi svugdje. Za večinu ljudi koji ne prakticiraju tehnike stišavanja uma to je jedino onda kada dožive svoju jedinu inicijaciju, a to je smrt. Za dugogodišnje praktikante tu je predivna velika inicijacija.
Činjenica da mozak pokazuje znakove aktivnosti kada je angažiran u procesu razmišljanja ne znači da misli potjeću u fizičkom tijelu. Ipak, to je proces. Na isti način kao i smijeh i osmjeh, kao vanjski izraz unutarnjih emocija, no one mu nisu uzrok. Sama koncentracija na osmjeh i pokušati ga metodički shvatiti, ne bi imalo smisla. Činjenica da forsiranje osmjeha ponekad daje blagi osjećaj sreće ne dokazuje da je nasmijavanje izvor sreće.
U stalnom razvijanju područja psihofiziologije i neurobiologije, pojam mozak kao sjedište misli, konačno može biti priznat kao jedna od glavnih znanstvenih zabluda dvadesetog stoljeća, ako ne i svih vremena, te će znanstvenici i kulturološki krugovi dvadesetog stoljeća u povijesti ostati zapisani kao veliki zagovornici zlouporabe ljudske energije nevjerojatnih razmjera.
U modernom digitalnom računalu, linearni multimedijski izlaz podataka obavljaju ulazno/izlazne kartice (digitalno/analogni pretvarači) priključene na njega (grafika, zvuk..). Možemo ih povezati s video zaslonima i zvučnicima. Tada ćemo moći vidjeti i čuti informacije, prezentirane u točno linearnom načinu našim linearnim fizičkim osjetilima, obrađene u našem mozgu. Ipak, digitalno računalo koristi nelinearne metode obrade i pohranjuje memoriju unutar svoje memorijske stanice u slućaju nelinearno dostupnih načina. Može se vidjeti električne aktivnosti unutar tih ulazno/izlaznih kartica kada je informacija u prolazu kroz njih, a oni također mogu prestati ispravno raditi ako su oštećeni.
Upravo to isto uloga je mozga. On je pretvarač i dekoder nelinearnih podataka (digitalnih slika) u linearne (analogne) osjetilne podatke. Te informacije se zatim obrađuju ograničenim umom pojedinca. Informacije samo prolaze kroz njega. Kao povratni mehanizam, um (mislima) donosi odluke na temelju linearnih 3D doživljenih osjetilnih podataka prema ranije formiranom programu (iskustvu), znaći, na osnovu više senzornih informacija, svaki pojedinac predviđa i donosi odluke.
Čak i čvrsta tvar – kako je moderna kvantna mehanika eksperimentalno dokazala – nije tako čvrsta kao što se čini. Ustvari, njena vibracija nusprodukt je našeg uma.
Zapravo, ništa ne postoji izvan sebe. Ni prostor, ni vrijeme. To je sve velika iluzija koja se zove život, aktivira se kako bi se izrazile misli i emocije iz kojih Univerzalni Um uči, razvija se i evoluira.
Ego ili ''JA'' zamišljeno je biće koje nema stvarne egzistencije nego samo, s obzirom na iluziju, misli da je pravi entitet. Ustvari, služi za eksperimentalne svrhe (stvaranje). Samo zbroj svih umova kao dijelova Univerzalnog Uma ima pravi i vječni život.
Ali, dali je moguće, iz eksperimentalnih razloga odlučiti doživjeti subjekte (memorije banaka) u nekom drugom životu, vremenu (stanju, da biste od njega dobili više znanja? Dali se također eksperimentima može pristupiti različitim bankama memorije i paralelnim granama misli povezanih u stablo stvaranja? Da, to je moguće napraviti po svom izboru.
Nepromišljenost ne može postojati. Svijest kao misao postoji samo kroz svoje aktivne izraze i manifestacije kroz dijelove svojeg nastanka.
Apsolutna svijest nije statična, ona se zauvijek razvija. Ona sama modulira kreativne misli, teće u svakome od nas i daje život i stvarnost za sve. Stoga ne postoji svijest kako se zamišlja da postoji. Sve je misao, sve je svijest.
Ako se izražavanje misli ne razvije ili ne nauči, biva odbačeno od Kolektivnog Uma i u tren misli da time prestaje postojati.
To se odnosi na pojedine izraze misli, na cjelokupnu kreaciju misli, pa čak i na skupine paralelnih kreacija. Jedini cilj Apsolutnog Uma je učiti i razvijati se.
Ne postoji nešto kao ''obično stanje svijesti'' niti kao ''izmjenjena stanja svijesti''. Postoje samo različito fokusirane koncentracije i iskustvo u odnosu na njih.
''Čovjek je zaspao'', rekao je Ouspensky. Međutim, čovjek ne sanja, jer čovjek je objekt sna, fazeta / karakter odnosa. Ovaj predmet, Sanjar, vječni je dio Višeg sebstva i predmet san je iluzorno osoba koja djeluje unutar prostorno/vremenske iluzije u kratkotrajnom trenutku vječnosti.
Često, kada su osjetila okrenuta svijetu, proizvode pretjerani stres, strah, žalost i tjeskobu. Ljudska bića pokušavaju promijeniti svoje osjetilno iskustvo uzimanjem lijekova koji mijenjaju i iskrivljuju ova iskustva trovanjem mozga, čija je uloga da se proizvode linearni vremensko/osjetilno/prostorni doživljaji stvarnosti.
Mozak je ustvari filter misli koji samo ograničava iskustvo u spore, linearno osjetilne procese. Ako je mozak oštećen ili oslabljen na bilo koj način, filtriranje procesa povečati će se čak i previše i individualizacija misli dobiva iskrivljeni pojam osjetilne stvarnosti.
Nažalost, postalo je, u zapadnim društvima, prihvatljivo stanje ići na ''terapiju'' nezadovoljstva i/ili straha kojom se uz pomoć kemikalija mijenja ingestija mozga. To se radi kako bi se postiglo veselo (ili otupljeno) stanje svijesnosti.
Mnogi ''naučno'' orijentirani ''znanstvenici'', osobito u SAD, čak su došli do zaključka da su neodgovorna, unutarnje fokusirana djeca (sanjari) kojima lako može postati dosadno u vanjskoj stvarnosti, izložena riziku da postanu potencijalno neproduktivni članovi društva te su stoga nedavo izumili i skovali novi psihološki sindrom: Deficit pozornosti (poremećaj ADD/ADHD) pojašnjavajući da takvi pojedinci mogu vrlo učinkovito prčkati po kolektivnom nesvjesnom, a to im se uopće ne sviđa. Ta novootkrivena ''bolest'' nedavno je od strane mnogih medicinskih i psiholoških ''stručnjaka'' mentalnog zdravlja proširena i na neke odrasle stanovnike SAD sa specijalnom ustanovom na jednom otoku u blizini Floride. Europska medicina za mentalno zdravlje, u najvećem dijelu, ruga se ovom pristupu i odbijaju priznati ga kao pravi mentalni poremećaj.
U SAD-u je prihvaćeno liječenje takve djece (indigo i kristalna!?) često od rane dobi, s moćnim stimulansima koji mijenjaju i pomiću obrazce moždanih valova u ubrzani Beta ritam. Do uznemirujuće neurotransmiter funkcije, posebno u dopamin fazi jave, dijete u razvoju prisiljeno je da se usredotoči isključivo na vanjsku materijalnu stvarnost. U 60-tim to je bila snažna klasa stimulansa za rekreacijske svrhe, poznata po kovaninici ''Speed'' u podzemlju svijeta droge. Veliki problem su bili česti i ozbiljni depresivni skok učinci kada bi prekinuli uzimanje droge.
Ovaj postupak mijenjanja uma drogom narušava pravilan prirodni rad senzorne percepcije stvarnosti.
Ovo polje kemijske modifikacije ponašanja, nedavno je potaknula i ADD ''panika'' i relativno divovska dobit farmaceutske industrije čiji tkz. stručnjaci često ''pritišću'' i stvaraju zablude s velikim žarom zbog svojih samo interesa i pohlepnih skrivenih namjera.
Ironija i velika tragedija ADD situacije je da zapadna društva koja usvajaju smiješne pojmove, može po inerciji nepoznavanja stvarnog mehanizma uma, može biti uznemirujuća ili čak može trajno štetiti najvišem potencijalu kreativnih pojedinaca koji su označeni kao: svi oni koji mogu razmišljati na nelinearan način, to su svi oni koji imaju prirodnu tendenciju da se usredotoče u sebi kako bi pronašli kreativne inspiracije i intuicije. Ovi vidioci budućnosti su trebali biti operativni u dvadesetprvom stoljeću kako bi nas usmjerili u više razvijeno ponašanje i stvaralaštvo, u umjetnost, temeljne znanosti, zdravstvo, geopolitičke, financijske, duhovne i ekološke krize upravljanja. Sada su dobrano kemijski otrovani, a tim činom, možda je i trajno ugrožen čovjekov prenapuhani ego, i to samo zbog neznanja, orgija pohlepe i egoistične težnje s kojom smo se suočili. To sve može jako uzrokovati trajno smanjenje naprednih oblika ljudskog društva..
Takav proces nastavit će negativno utjecati na evoluciju onih zapadnih društava koja se trude na silu mentalno probiti, koja uniformiraju i robotiziraju mase da kao ''veče dobro'' percipiraju mehanizirani i industrijalizirani, materijalistički opsjednut ''hrabri novi svijet'' s nepoznatim i opasnim posljedicama koje se počinju profilirati na horizontu vremenske skale.
Čak je u pitanju legitimnost takvih dubokih kemijskih napada na individualni um i slobodu mišljenja.
Većinu paradigme mijenjanja u kreativne genije (velike znanstvenike, duhovne divove, društvene i političke vizionare, iscjeljitelje, umjetnike, skladatelje, pisce itd..) koje uvijek predviđaju one vrste usamljenih i nestašnih, unutarnje usmjerenih ponašanja u djetinjstvu, koji su često bili lako ometani od krutih indoktrinacija i okruženja u većini zapadnih i istočnih dogmatskih obrazovnih sustava, koji za većinu, imaju izbjegavanje i ugušenje pitanja mišljenja.
Sedamdesetih i osamdesetih godina, milijuni ljudi diljem svijeta pohađali su školovanje kontrole uma, Silva tećaj, gdje je vježbenik učio za rad na Alpha razini uma. Mogu posvjedoćiti utiske jer sam prošao taj tećaj. Rudimentarna vidovitost lako se postiže čak i na razini Alfa čim se približi Delta razini uma (Univerzalni um), a daleko od beta razine svijesti. Na Alpha razini uma koncentracije, milijuni ljudi doživjeli su daljinska istraživanja (vidovitost) kao što su slike informacija iz Theta razine uma koji ih je pak prikupio iz Delta razine izvan operativnog područja vremena/prostora.
Problem sa vidovitosti u Alfa stanju svijesti (mjereno EEG aparatom), je da postoji još puno informacija koje potjeću iz najbliže razine Beta (pune svijesnosti) kao što je slućaj kad se sanja, sa neriješenim podatcima iz Beta razine. To može izazvati dosta nepotrebnih parazitskih signala (buka uma) iz Beta razine budnosti. Prvi katalizatori za izvorna istraživanja vidovitosti došli su kao rezultat eksperimentalnih podataka i pokazuju malu učinkovitost takvih osnovnih tećajeva vidovitosti. Metodologija znanstvenika u SAD-u i posebno u europskim zemljama, pokazuje određenu operativnu pristranost diktiranu ranijim protokolima kontrole uma, iako će malo tko to priznati.
Duboka Theta razina uma nalazi se blizu Delta razine (Univerzalne svijesti). Samo dok radimo na toj razini uma, možemo uistinu vidovito pregledavati i izvući informacije iz Delta razine Univerzalnog uma koji djeluje izvan vremena i prostora. Bez obzira što neki samozvani ''stručnjaci'' mogu tvrditi, činjenica je da ako se um ne nalazi na granici sa životnom matricom podrijetlom iz Univerzalne svijesti i ako nije nije pasivno fokusiran na toj Delta razini, vrsta informacija koje dobiva postaju ometane mentalnom bukom iz Beta razine (pune svjesne budnosti) i stoga su takve informacije nepouzdane.
Theta razinu znanstvenici zovu hipnagogička razina, jer odgovara iskustvu, obično neposredno prije utonuća u san sa iskustvom protoka nelinearnih vrlo živopisnih vizualnih slika projiciranih na sebe.
Ego osobe koja je vrlo usmjerena na materijalno, često djeluje iz straha kada se nađe na dubokoj Theta razini jer se Ego (osjećaj sebstva) tada nalazi na granici da sebe rastopi u najdubljoj razini uma (Delta). Takve osobe vole samo percepciju najviše odvojene razine: Beta razinu svijesti.
Tako je vidovitost s vremenom postala problem u određenim vojnim organizacijama, jer vrlo sebičan tip umnih struktura koje se tamo nalaze, često zagovaraju granice maksimalne odvojenosti i upadaju u paranoju. No, um uvijek ima osjećaj orjentacije te će u konačnici odlučiti na kojoj razini želi funkcionirati.
Protokol akademija u kojima se uči vidovitosti temelji se na metodama obuke razvijenim od strane neke vladine agencije.
O'Donnel je imao utjecaj na zapadnoeuropske metode poticanja vidovitosti u kojem je od samog početka bio naglasak na pokušaju istraživanja opsežnog područja uma koji se nalazi u sučelju sa Delta (duboki san). Eksperimentalno je dokazano da je to najbolja razina rada uma kako bi se moglo učinkovito koristiti vidovitost.
Početak protokola dostizanja vidovitosti pokušao se postići ostvarenjem potrebnih dubokih razina mentalnog funkcioniranja i što je najvažnije, održati ga što je duže moguće bez poniranja na Delta razinu (nesvijest: duboki san) ili povratka na Alpha ili Beta stanja.
Bilo je očito da je bilo potrebno utvrditi vrlo precizne protokole kako bi se um stabilizirao na potrebnim dubinama prije nego što bi potonuo u Delta. Um, sklon da djeluje u obliku valova, ide od Alpha do Theta na delti, natrag i naprijed. Cilj je postići smanjenje amplitude takve ljuljačke kako bi se ostalo u dubokom Theta (4 do 5 Hz).
Kod ispitivanja je korištena sofisticirana biofeedback oprema. Ona se sastojala, uglavnom, od EEG aparata za snimanje moždanih valova pa ih obrađuje automatski pa kroz uho šalje zvučni signal kada je ciljani željeni moždani val izazvao efekat unutar mozga.
Mnogi napredni meditanti (jogiji, šamani, mistici…) koji su naučili raditi na takvim dubokim razinama uma, do sada su opsežno proučeni.
Provedeni su pokusi i na životinjama s ciljem razumijevanja zašto one rade, iako se nalaze na Theta razini uma, svojom punom aktivnosti otvorenih očiju. To bi moglo rasvijetliti njihovu sposobnost prirodnog gledanja na daljinu i posebno odnos predator – plijen. Neobjašnjive migracije i navođenje ponašanja pojedinih vrsta, također može biti povezano s takvim stanjem uma.
Proučavana je i sposobnost vidovitosti kod životinja. Domaće životinje, osobito psi i mačke, proučavani su u laboratorijskim uvjetima, kakve su njihove prekognitivne (uvid u budućnost) sposobnosti kao i daljinsko/prostorne sposobnosti uma kada su koncentrirani na svoje vlasnike, lokaciju i/ili namjere.
Prirodni grabežljivci su ožičeni elektronikom i proučavani kada je njihov plijen bio stavljen u senzorno izoliranu komoru blizu njih. Impresivni prikupljeni eksperimentalni podatci koji su pokazali da životinjsko carstvo definitivno pokazuje obrazac ponašanja koji snažno ukazuje na vrlo razvijenu prirodnu vidovitost i mentalne sposobnosti, kada je potrebno, za hranjenje, opstanak ili zaštitno ponašanje. Čini se da vidovitost među sisavcima snažno korelira s pojavom vrlo jasnih Theta moždanih valova precrtavanjem, posebno u grupama grabežljivac – plijen. Među ljudima, ovo područje dobro poznaju i rabe sve animističke skupine širom svijeta pri čemu je Aboriđinska tradicija najviše poznata javnosti.
Konačno i najvažnije, mnogim eksperimentalnim protokolima pokušalo se poboljšati njihovu učinkovitost koju omogućuje ljudski subjekt da brzo dođe do razine dubokog Theta stanja svijesti, operacijama u uskom rasponu EEG praćenja (4 do 5 Hz) za održivo vrijeme. Metode treninga mentalne percepcije (vidovitost – gledanje na daljinu), mukotrpno su osmišljene i isprobane.
Stvorene su učinkovite metode dizajnirane za brzi pomak koncentracije na najdublje slojeve samosvijesti (duboki Theta). Cilj je rad na toj mentalnoj razini u pasivno aktivnom načinu sa aktivnim slanjem zahtjeva za željenim podatcima i opet prijelaz u pasivnu prijemčivu ulogu kada se dobivaju podatci iz Delta razine (Univerzalni um), kao odgovor. To je trenutak dobivanja komprimiranog paketa nelinearnih osjetilnih informativnih podataka (iz Delta na Theta). Ove informacije treba rekonstruirati automatski na Alfa i Beta razini uma kada pojedinac izranja iz duboke Theta razine svijesti.
To je vrlo slično onome što se događa u svijetu web komunikacija kada je informacija poslana od strane središnjeg poslužitelja u komprimiranim paketima na način da je primljena u nelinearnom formatu, a zatim se dekodira i obnavlja kako bi se u obliku linearnog vremena/prostora sklopilo u jedinstvenu cjelinu na razini svakog osobnog računala.
Poduzeti su i istraživački projekti kako bi se utvrdilo dali netko može koristiti vidovitost iz Beta stanja svijesti (potpune budnosti gdje su oči otvorene i gdje je um usredotočen na vanjske podražaje za razliku od meditacije – unutarnjeg jedinstva sa apsolutnim) ili iz Alpha stanja (zatvorenih očiju ili sa otvorenim očima i opuštenim umom i/ili uz sanjarenje.
Utvrđeno ja da u Beta stanju nije moguća vidovitost. Ako pojedinac smatra da je vidovite podatke primio dok je potpuno budan, mora se naglasiti da letimični pregled njegovog mozga EEG pretragom otkriva da je um misaonim procesima tada skliznuo u Alpha stanje a ponekad čak i u Theta. U trenutku kada se pojedinac fokusira na unutarnje samorefleksivne misaone procese, ulazi u podsvijest, na razine operacije uma Alpha ili Theta.
Drugi zaključak je da. Ako bi se moglo daljinski gledati iz Alpha stanja, previše mentalne buke u obliku unapred stvorenih pojmova koje um određuje ili vanjskih utjecaja iz Beta razine (svijet osjetila) naprave često nedosljedne rezultate.
Ubrzo je postalo jasno da jedini statistički čimbenik za sposobnost vidovitog gledanja na daljinu nije metodologija, ali na razini uma rezultati se postižu korištenjem određene metodologije. Trening protokoli i tehnike usmjerene na snagu uma, omogućuju jedno brzo i dosljedno postizanje duboke Theta razine.
O'Donnell ne tvrdi da su metode kojima se uči kako dostiči duboku Theta razinu, jedine moguće. Budući da je čista svijest, kao odvojena misao, nastala na zemlji za eona vremena, čovjek je dostiže kao točku koja se širi u lelujavi bijeli krug i iskusi je kao stanje duboke miline. No zbog toga uzvišenog stanja, najčešće se uplaši i doživljaj se raspline.
Zapravo, postoji saznanje, da su drevni ljudi, u zoru i u djetinjstvu civilizacije, lako postizali takve duboke samoreflektirajuće razine uma. To je vjerovatno zato što tada, vanjski pojavni svijet još nije bio usklađen sa njima, kao sada, kada je silan teret bezbrojnih, često sukobljenih signala i poticaja koji su tako prevladavajući, posebno među izvana vrlo materijalistički orjentiranim Beta kulturama koje traže svoje ispunjenje u visokoj koncentraciju na vanjske zadatke u materijalnom svijetu.
Vrijeme/prostor ograničenja nametnutih od strane naših ''naprednih'' društava na sposobnost da se samostalno odražavaju, uzrokuje sve moderne bolesti koje um doživljava.
U našem svijetu, to je osobito izraženo kod tkz. modernog čovjeka koji ima problema u postizanju visoke razine misli kao što su izvanosjetilne percepcije. Kulturni čimbenici i napetost modernog življenja ometaju prirodno stanje uma. Malo je vremena za rad na sebi, prepuštamo se stihiji materijalističkog načina života. Ako se i nače slobodnog vremena, ono se obično koristi za Beta usmjerene tipove aktivnosti.
Mladi ljudi (djeca mlađa od 7 godina, a posebno ona mlađa od 2 godine) i životinje svih vrsta rade uglavnom na Alpha, Theta i delta razini uma. Za njih Beta razina još nije izrečena i nisu je još naučili. Vanjski pojavni svijet za njih je još uvijek snažno koncentrirana stvarnost. Oni su manje zabrinuti zbog vanjskih osjetilnih podražaja i imaju izraženo instinktivno samoodržavanje. Oni uče i razvijaju se kroz ovaj mentalni čin. Sve su im daljinske vidovite percepcije prirodne. Bez njih nije moguće učiti i preživjeti. Ljudi će to stanje većinom zaboraviti kada s ponosom uđu u visoko egom usmjereni materijalni svijet Beta razine koja drži u čvrstom zagrljaju svaku odraslu osobu.
Mnoge tkz. plemenske grupe ili duhovne orjentacije, naslijedile su tradiciju da se cijeni i promovira samorefleksija, često unutar vrlo simbolizirajuće metaforičke pozadine. Za njih je vidovitost sasvim prirodna sposobnost.
Istina je da se učenjem vidovitosti opet pokušava napraviti dijete od odraslog modernog, racionalnog čovjeka, dopuštajući mu da doživi ponovo ovo prirodno stanje iznova učeći od sveopćeg bazena znanja izvan granica vremena i prostora (apsolutno znanje).
Na kraju, uz specijalizirani trening, kada koncentracija može ostati dovoljno dugo na dubokoj Theta razini, čini se da je jedan dijelić svih razina uma integriran u jednoj kongitivnoj svijesti. Vidoviti tada mogu raditi na Theta razini koncentracije, pa čak i otvorenih očiju, i mogu istovremeno biti svijesni svoje vanjske i unutarnje stvarnosti.
S praksom, može se učiniti posljednji perciptivni skok i shvatiti da je vanjska i unutarnja stvarnost, ogledalo i izraz jedne i druge.
Ipak, unutar jednađbe um-materija postoji slijedeći rezultat: ako se previše važnosti pridaje materiji i samo se na nju koncentrira, um naginje ravnoteži i stvara konačnu iluziju.
Na isti način kao i Theta valovi, postoje i oni koji se pojavljuju, ne zasebno i jednoliko, kroz ljudski moždani korteks, ali duboko Theta stanje jedino je stanje koje može objediniti sve perceptivne razine svijesti.
Iaku su svi ozbiljni praktikanti operacija vidovitosti porijeklom iz različitih dijelova svijeta, postalo je svima jasno da su prikupljene informacije iz tajanstvenog ''kolektivnog nesvjesnog'' uma vrlo male, ako ih uopće ima. Shvatilo se da je to Univerzalni um svakog pojedinca, a ne neki izvan njega. Njihov fokus pozornosti u potrazi za objašnjenjem ciljan je često na ''vanjske'' i kreativne egzotične svijetove.
Učinkovite tehnike vidovitosti trebaju omogućiti jedan doživljaj stvarnosti Univerzalnog uma, a ne samo razmišljati o njemu. Takvo iskustvo može iznenaditi mnoge i ometati izgrađene i nasljeđene unutrašnje zablude. To je područje određeno samo za one odvažnije kojima svijet postaje popločana staza. Oni drugi samo životare.
Ako neki sustavi vidovitosti ne dostignu takvo shvaćanje, ostaju šepavi dopuštajući koračanje stazom neznanja kratkim koracima.
Suočili smo se sa dokazima navedenih izjava svakog ljudskog bića. Nema pismenih teorija ni vanjskih mehaničkih laboratorijskih aparata i nikada se ne može donijeti osobni dokaz takve tvrdnje. Stoga je to najveći izazov i paradoks.
U sklopu bivšeg SSSR-a, opsežna istraživanja uma provedena su od 1930-ih i osnovan je uspješan protokol metode za postizanje vidovitosti. Ipak, zbog ugrađene ideološke pristranosti protiv svega nematerijalnoga (duhovnoga), koji postoji unutar komunističke dogme, velika sovjetska znanstvena istraživanja pokušala su otkriti, pod strogim laboratorijskim uvjetima, ''fizičke snage'' (elektromagnetske ili neke druge) koje su u korelaciji s takvim stanjima vidovitosti.
Na kraju, prikazali zu i neke korelacije, a sebe su vidjeli u fizičkoj korelaciji kao objašnjenje za ovaj fenomen. Ali, kada su pokušali kopirati takve zamisli i manipulirati vanjskom fizičkom silom, upali su u veliku slijepu ulicu.
To je dovelo do miješanja primjene valova, koristeći se isključivo fizičkim sredstvima, na sučelju mehanizma biološkog mozga mnogih nesretnih ljudskih i životinjskih zamoraca. To je uvelike utjecalo i iskrivilo njihovu percepciju vanjskog svijeta.
U sovjetskom industrijsko vojnom kompleksu, prevladalo je mišljenje da ove tehnike ''kontrole uma'' koje na njega utjeću, da su štetne kada se primjenjuju i da ometaju pravilan rad sučelja biološkog mozga.
Zbog takvog stava, ovo je istraživanje, na žalost u konačnici, dobilo zlokobni karakter.
U takvim ključnim nastojanjima kao što je pokušaj razumijevanja individualnosti misli, što znaći razumijevanje samoga života, ispada u konačnici da je čovjek jedini taj koji ima kapacitet podići se do uzvišenih visina ili pasti na dno.
Unutar američke obavještajne zajednice, zbog kulturoloških predrasuda i sličnog pristupa, došlo se do istih zastoja i pogrešaka.
Iako je na snazi protokol znanstvenog establišmenta ovoga vrlo Beta orijentiranog društva, uočili su probleme u onome što su smatrali ''mijenjanjem'' interno fokusiranih stanja pozornosti.
Theta područje proučavano je da se bolje upozna vidovita razina uma, ali kod svojih istraživanja, znanstvenici su postali vrlo kreativni u odmaku daleko od svojih kolega korištenjem percepcije dubokog stanja svijesti.
Te mogućnosti su korištene prilikom ispitivanja nekih američkih vidovnjaka koji su bili izloženi određenim izvanjski usmjerenim zračenjima kako bi se testirala njihova učinkovitost ili poboljšanje uz proučavanje općeg utjecaja na njih.
Pri istraživanjima vidovitosti u zapadnoj Europi, pristup je bio uglavnom izbjegavati utjecaje elektroničkim putem (inducirane pokušaje kontrole uma). Tu je radeno samo prirodnim utjecajem iz duboke Theta razine uma.
Tajne vidovitosti koje se uče na Akademijama jedinstvene su po tome što se koncentriraju na laku dostupnost bilo pojedinca ili stanja u kome će svijest biti usmjerena na razinu Univerzalnog uma. Vježbenici uče zadržati vlastitu svijest na granici Delta (duboki Theta) gdje djeluje neka vrsta ''mentalnog plesa'' i gdje je pozornost koncentrirana na podatke koji potječu iz Univerzalnog uma, djeluju na takvo pasivno stanje primatelja i njegova isključenja (stanje aktivnog ispitivanja) dok mora izbjegavati da bude usisan u snažnu privlačnu silu duboke Delta razine (spavanja i/ili kataleptičke nesvijesti).
Mnogi oglasi za tećajeve vidovitosti daju reklame za sigurnosne tehnike i opća objašnjenja kako bi razumjeli funkcioniranje nelinearne Delta razine i kako će biti u stanju dekodirati dobivene informacije u točno željenom vremensko/prostornom linearno osjetilnom formatu. Mnogi pojašnjavaju i ukazuju na operacije na granici Delta. Strukturirana pitanja i odgovori obrazaca protokola, najsličniji su načinu djelovanja na toj granici Delta/Theta, koji se također uče.
Beta, Alpha i Theta samo su manifestirani izrazi kreativnosti Delta razine. Beta, Alpha i Theta razine su ega, temporalnosti, kauzalnosti i tjelesnosti.
Ego se može definirati kao sposobnost života čiji obrazac mora biti u stanju razlikovati između misli da će se percipirati kao vlastiti (samoreflektirajući), i misli da mu se čini da potjeće izvan vlastite stvarnosti.
Delta stupanj je stupanj neindividualizirane, nereflektirajuće inteligencije.
Beta, Alpha i Theta samo su moždani valovi stanja epifenomena samoreflektirajuće svijesti, percepcija individualizirane inteligencije (razina individualne koncentracije misli). Samo jednost putuje u svijesti unutar tih stanja.
Delta razinu misli karakterizira činjenica da se beskonačno može odvojiti od svoje misli u nelinearnom paralelnom svemiru. Unutar tih separacija, može se izabrati da se radi prema zadacima ili obrazloženjem svrhe u uzročno linearnom, najčešće povezivanjem misli sa strane.
Pojedinac, kada putuje u svijesti iz Beta prema Delta, fokusira se na svijest o svojoj samoreflektirajućoj misli i dubljim misaonim procesima.
Dublje unutar Delta, postoji istodobno više paralelnih razmišljanja sve do svesvijesti i potencijala beskraja. Drevno grčko slovo Delta ima oblik trokuta a pokazuje prema gore i simbolizira ovu stvarnost uma. Delta (podjednako sa svojim starijim rođakom, hebrejskim Deleth) znači vrata, ulaz u drugo carstvo, područje univerzalnih podataka.
Sva takozvana duboko podsvijesna razmišljanja potjeću iz Delta razine. Oni djeluju ispod razine podsvijesne svjesnosti. To uključuje paralelne misaone procese koje omogućuje biološki materijal za realnosti djelovanja, koherentno i učinkovito, a održali su i projekt na naš okvir djelovanja kako bi se našoj individualnoj kreativnosti omogućilo da se izrazi. Oni su naša kreativna podrška.
Delta je, dakle, inteligencija koja usmjerava rad materije i biološki pojavni svijet.
Ego putuje prema otapanju (prema Delta) kada se to odražava na misli koje potječu iz dubokih podsvijesnih procesa. Ali, kada ego snažno fokusira svoje koncentracije na razini vrlo odvojene manifestacije senzorirane iz vanjskog svijeta (Beta), tada se više izražava snažno pulsirajući.
Bitka između misli odvajanja (ja) i misli jedinstva (univerzalno), jedini je pravi sukob tamo gdje je doista bio, jest i ikada će biti. Svi neprijateljski izrazi, borbe i neprijateljstva između životnih oblika, manifestiraju se kao epifenomen ovog sveprisutnog pretposljednjeg izazova.
Izgrađeni iz suprotnosti između samo dva kreativna pola misli: Beta (individualistički pluralitet) i delta (osjećaj jedinstva) je kao korijen onoga što će se vidjeti kao izrazi zla ili lošega (Beta protiv Delte).
Delta (Univerzalni um) i Beta (ja) uvijek djeluju kreativno. Ego je dužan podložiti se roku i okviru kreativne inteligencije koju nameće Delta razina. Delta je, pak, djelovanje kreativnih koraka u smjeru i unutar tih istih okvira prema željama ega.
Samo dva kreativna pola unutar Kreacije su: Beta razina (svjesne misli čovjeka) i Delta razina (kolektivno nesvjesno ili Univerzalni um).
Iako Beta razina (svjesni um) žali da vlada i bude snažniji nego Delta razina (duboki podsvijesni kolektivni um), istina je suprotna. Duboko podsvijesno (Delta), uvijek vlada i beskrajno je moćnije i ''inteligentnije'' od svjesne razine misli )Beta).
Samo uz suradnju Delta razine, svjesne Beta misli (ego) može uočiti da je kontrola podsvjesno misaonih procesa, uključujući i one biološke, pod vodstvom te iste Delta razine.
Tvrda je činjenica da suradnja sa sadržajima iz dubine subsvjesnog uma (Delta) često nije nužno u skladu sa željama mentalne strukture svjesnog uma (Beta). Ako se Delta razina ne slaže sa željama i/ili namjerama izrazito Beta razine i njegovih izraza, potrebna suradnja neće se očitovati u materijalnom svijetu.
To se odnosi na sva ljudska nastojanja koja podrazumijevaju procese ulaska u podsvijest. To posebno vrijedi za vidovitost koja potjeće isključivo iz informacija koje se nalaze na duboko nesvjesnoj razini. Stoga, kada vojne ili obavještajne organizacije pokušavaju vidovitošću prikupiti podatke i u konačnici ih planiraju koristiti za potencijalno destruktivne i agresivne svrhe, od njih nikada nemaju koristi, iako su imali velikih uspjeha s ostalim neškodljivim vremensko/prostornim ciljevima.
Krajnji arbitar i čuvar procesa kao što su vidoviti podatci je Univerzalni um (Delta) i to se nikada neće promjeniti.
Razina duboke Delta (Univerzalni um) je razina čiste informacije gdje uopće nema slike. To je čista bjelina, kao nepregledna praznima, ništa kao apsolutni potencijal u kome je sve sadržano. Mi kao individue, koji imamo iskustvo toga stanja iluminacije, izražavamo ga tako jer ga samopercipiramo i interpretiramo kao čistu informaciju pomoću carstva osjetilne stvarnosti (vizualno, slušno, mirisno, taktilno, okusom).
Razina Univerzalnog i individualnog (prirode i čovječanstva) čine zajedno Univerzum, veliki mozaik od čiste informacije prerušene u stvarnost. Svatko ga doživljava kao ugodan ili neugodan, ovisno o vlastitom izboru.
Postoje tri razine operacija unutar Delta razine koju samo rijetki pojedinci mogu razumjeti. Vidovitost, na vrlo dubokoj Theta razini, može biti most razumijevanja Delta razine uma jer takvo nešto suprotstavljeno je ljudskom shvaćanju. Korišteno je kao krajnji zadatak samo u laboratoriju, da se može razumjeti um.
Podsjećam da je iskustvo donje Delta razine obično vrlo ponižavajuće.
Srednja Delta razina djeluje jako slično digitalnom računalu. Obrađuje, pohranjuje i prerađuje beskonačne količine zadataka odjednom. Njegova uloga je, od potencijalnog kaosa, stvoriti koherentnost povezivanja stvarnosti.
Gornje Delta, Theta, Alpa i Beta razine djeluju uglavnom u linearno analognom modu gdje su uzrok/učinak odnosi najveći i gdje postoji percepcija prostora i vremena.
Pretvarački uređaji (ulazno/izlazna sučelja) za dekodiranje i stvaranje ''osjećaja'' iz kodiranih nelinearnih čistih informacija dobivenih od srednje delta razine, nalaze se u gornjem delta i percipiraju se unutar našeg mozga. Ova pretvaračka razina odnosi se na svijet naših osjetila koji daje stvarnost, naše iskustvo i naše percepcije materijalnog svijeta ''tamo vani''.
Beta razina (java čovječanstva) percipira samo prošlost i budućnost, nikada sada, i do danas nije stvarno razumila način na koji djeluje srednja Delta razina.
Delta ne koristi kodirane slike, samo vibracije svjetla gdje ostaju kovitlanja različitih razina intenziteta. Svjetlo sadrži, prenosi i obrađuje informacije.
Čini se da se čovječanstvo uvijek osjeća udobnije koristeći svoj linearni proces razmišljanja i posebno izražena prostorno/vremenska linearna osjetila (slike, simboli, mitovi i metafore) kako bi pokušalo vidovitošću shvatiti svoj izvorni i vječni Izvor. To je zato jer čovječanstvo djeluje na taj način. Zbog tih deformacija, svakodnevno smo svjedoci njihovih posljedica.
U digitalno/analognoj jednađbi uma, analogni dio (čovječanstvo) nikada nije shvatilo niti shvaća, digitalni dio (svoga Stvoritelja). To iskustvo može se iskusiti samo u rijetkim prilikama, da digitalni dio daje život, da ga podupire i iz svog vrlo ograničenog razmišljanja djeluje u okviru perceptivne separacije čovječanstva (vukovi/jaganjci).
Ovaj dijalog gluhih jednom će biti zaustavljen, na ovaj ili onaj način.
Razina Delta je nivo znanja koje se preko dubokog Theta može izvuči iz njemu najbliže razine Delta.
Razina Beta je razina znanja gdje je fokus pozornosti na vanjsku materijalnu stvarnost i karakterizira je pokušaj sporog intelektualnog tipa učenja.
Veliki evolucijski skokovi, inspirativna djela, stvaralaštvo, znanstvena otkrića i izumi svih vremena uvijek potjeću iz razine znanja, a ne ne znanja.
Ljudsko i životinjsko instinktivno znanje i ''šesto čulo'' proizlaze iz razine znanja.
Potraga za ujedinjenjem faktora izvan nečije osobnosti, u okviru linearnog prostora/vremena, nalazi se u slijepoj ulici, čovječanstvo to mora shvatiti.
Točka ujedinjenja nije izvan samoga sebe, unutar prostora ili izvan prostora, kod majstora ili gurua, nego je u sebi.
Stvarno znanje dolazi iznutra, paradoksalno je da vanjsko znaje (na razini Beta) uči ono što već zna ali na razini Delta.
Krajnji učitelj svih individualaca, uma pojedinca, oceana energije misli (Univerzalni um), valova, ocean je sam, a ne njegov žubor.
Izraženo na metaforički način pod istim uvjetima: ledenjaka na površini oceana, životnih oblika, zasebnih kreativnih procesa razmišljanja, ali i kao vrijeme/prostora, izrazi su beskonačnih voda oceana. U konačnici, svaki od nas rastapa se u vodi i vraća se u ocean. U svakom slućaju, svi smo mi voda ali se ostvarujemo kao led. Mi možemo percipirati svoju individualnost izražavanjem oblika kroz predivne zrake medija. Volimo se držati čvrsto za tu percepciju. Večina, oni koji odbijaju prihvatiti da su čaša vode u oceanu, ne shvaćaju da smo svi međusobno povezani. To je stvarnost, jer i sante leda plivaju u oceanu koji ih sve povezuje. Svi mi dolazimo iz istoga i svi se vračamo istome. To, da je moć njihova ili njihovog ega, ustvari je privremena iluzija koju zovemo život.
Konačno, postoji samo jedan um. Jedna inteligencija. Izražavajući se, i sama se doživljava kroz svoje izražaje. Ništa drugo. Ne dva ili više. Um je um, dali ljudi, životinja ili biljaka, minerala ili je slobodan – samo je jedan.
''Kraljevstvo'' je ''u'' ne ''bez''. Sve što treba i ostaje je reči kralju da je gol, jer i čovječanstvo kao i on okolo hoda bez odjeće. Ipak, ne čini se da će ono to tako skoro shvatiti.
Takvo razumijevanje konačno objašnjava zašto je ''kraljevstvo'' kao univerzalni um u svakome od nas, i zašto smo svi, kao prostorno/vremenska manifestacija toga ''Kraljevstva'' unutar njega. Jedno odražava drugo.
Koncentracija i smjer misli mora biti obrnuta od sve višeg fokusiranja na vanjsku stvarnost i treba poticaj da poteče natrag iz Beta u Alpha, Theta i konačno natrag u Delta.
Kako je sada čovječanstvo dostiglo zenit Beta stanja svijesti odrasle dobi, tako je sada ponovo došlo vrijeme doživjeti unutarnje dijete u sebi, kako bi se ponovo počelo koristiti znanja izvan vanjskog vremena i prostora.
U osnovi, ovo je vrijeme za svakoga da ponovno pogleda u sebe.
Ustvari, ovo je vrijeme da se prestane biti ''ovca u stadu'' i započne se biti gospodar vlastite sudbine i razumijevanja.
To je krajnje vrijeme da se vrati kontrola i odgovornost.
Vaš um (Duh) je srebrnom niti vezan za ''materijalno'' tijelo. To je samo veza i povezanost s fizičkim osjetilima da bi bili svjesni fizičke stvarnosti.
Izvor: http://hr.hicow.com/gledanje-na-daljinu/matrix-reloaded/svijest-65452.html
